Osnovna škola "Ljudevit Gaj" Mihovljan

Jezični poremećaji su okarakterizirani individualnim razlikama kod svakog djeteta. U prvim godinama života jezični razvoj je vrlo promjenjiv, od povremenog zastoja u razvoju, stagniranja pa do naglog napretka u kratkom vremenskom razdoblju. Razvojni jezični poremećaji se javljaju u razdoblju usvajanja jezika (do 3.godine), a stečeni jezični poremećaji nakon što je već usvojena baza materinskog jezika. Kod djece sa zakašnjelim jezičnim razvojem, tijek jezičnog razvoja je usporen i ta djeca imaju ograničenu artikulacijsku izvedbu glasova. U dobi od tri godine roditelji mogu usporediti govor svog djeteta s govorom vršnjaka što je uočljivije kod djece koja polaze u vrtić.

Iz tog razloga je od velike važnosti da djeca sa zakašnjelim jezičnim razvojem budu pravovremeno uključena u sustavnu i kontinuiranu pomoć u usvajanju jezičnih sastavnica tijekom predškolskog razdoblja.

U periodu između 9. i 12.mjeseca djetetovog života javlja se združena pažnja gdje dijete pogledom pokušava skrenuti pažnju roditelja na ono što želi (dijete-autić, dijete-roditelj, dijete –autić). Između 12. i 18.mjeseca javljaju se geste s naglaskom na kontaktnu gestu odnosno pointiranje gdje dijete prstom pokazuje što želi. U ovom periodu se polako razvija i razumijevanje (situacijsko, leksičko, jezično). Zato je važno da imenujemo predmete i opisujemo situacije.  Tijekom prve dvije godine djetetovog života treba poticati na izgovaranje samoglasnika kao i na kombinaciju samoglasnika i suglasnika (ma-ma, ta-ta…). U ovom periodu dijete počinje govoriti, ali taj govor je nerazumljiv dok je njegova intonacija dobra. S dvije godine dijete treba moći smisleno izgovarati riječi koje se koriste svakodnevno (mama, tata, pas…).

Od druge do četvrte godine djetetu se treba obraćati jednostavnim i jasnim rečenicama te postupno proširivati rječnik. Što se tiče samog izgovora, djeca u dobi između tri i tri i pol godina moraju ispravno izgovarati većinu glasova dok se glasovi s, z, c, š, ž, č, ć, dž, đ, r, lj i nj mogu tolerirati najdulje do pete godine.

Između treće i četvrte godine je potrebno razvijati narativne  vještine, pričanje priče koja ima svoju nit, prvo vezano za sadašnjost, a potom prošlost i budućnost.

Ukoliko se kod djece uoče neka druga odstupanja u govoru poput mucanja i brzopletosti, treba što ranije intervenirati jer ako dijete i je premalo za terapiju roditelj će dobiti logopedski savjet kako se postaviti i kako reagirati. Tijekom usvajanja predčitalačkih i čitalačkih vještina može se vidjeti da li još uvijek postoji prisutnost jezičnih smetnji.

Neki od simptoma koji mogu ukazati na postojanje razvojnog jezičnog poremećaja su:

• otežan i usporen jezično govorni razvoj
• kasnija pojava prve riječi i rečenice
• izostavljanje veznika, zamjenica, pomoćnih glagola, prijedloga,…
• pogreške u rodu, broju i padežu
• teže usvajanje vremenskih i prostornih odnosa
• teškoće u prepričavanju

Pojava navedenih simptoma se javljaju i kod djece urednih intelektualnih sposobnosti zbog čega nije uvjet da postojanje jezičnih poremećaja prate i intelektualne teškoće. Međutim, zbog neprepoznavanja jezičnih teškoća prije polaska u školu može doći do poteškoća u ovladavanju vještina čitanja i pisanja, razumijevanja pročitanog, a time i savladavanja školskog sadržaja.

Upravo je zato važno rano otkrivanje i prepoznavanje simptoma te uključivanje djeteta u logopedsku terapiju.

Odnedavno je pokrenuta web platforma https://www.pitajlogopeda.hr/ gdje roditelji mogu dobiti stručan i besplatan savjet od strane logopeda. Ukoliko se pri posjetu logopeda, prilikom uzimanja anamneze i ispitivanjem govorno-jezičnih komunikacijskih sposobnosti ustanovi potreba za logopedskim tretmanom, treba imati na umu da se same logopedske vježbe provode ovisno o složenosti poremećaja i osobnosti djeteta s naglaskom na važnost redovitog pohađanja terapije i provođenja preporučenih vježbi kod kuće, neovisno kojeg logopeda roditelji odabrali za svoje dijete.