Osnovna škola "Ljudevit Gaj" Mihovljan

Nekada je cjelodnevno kretanje bio uobičajeni sastavni dio svakodnevnog života. Djeca su svaki slobodan trenutak provodila na svježem zraku u kreativnim igrama i druženju s prijateljima što se odražavalo i na samu spretnost djece u tjelesnim aktivnostima,  međutim razvijanje sklonosti prema kretanju se, nažalost, sve više smanjuje u svakodnevnom životu djece. Tehnološki napredak i pristupačnost suvremenoj tehnologiji, utjecali su na to da se djeca sve više okreću sjedilačkom načinu života. Razvojem sveukupne tehnologije, potreba za kretanjem se smanjila te dolazi do sve učestalije pojave hipokinezije koja je preduvjet za razvoj većine bolesti.

Nedostatak kretanja, osim pretilosti, kod djece izaziva i živčanu napetost, poremećaj lokomotornog sustava te bolesti kardio-vaskularnog i respiratornog sustava. Povećana potreba djece za igrom i kretanjem mogu se prikazati kao hiperaktivnost ili poremećaj pažnje. U školama dolazi do povećane detekcije učenika s razvojnim poteškoćama kao što su poremećaji ponašanja, pažnje, disleksija, disgrafija i sl.

Tjelesna aktivnost i kretanje je stoga iznimno važno zbog pozitivnog utjecaja na fizičko i mentalno zdravlje. Prilikom tjelesne aktivnosti induciraju se promjene u mreži neurona (izlučivanje određenih hormona) i opskrbi mozga kisikom zbog čega djeca, koja se redovito bave tjelesnom aktivnošću, lakše upijaju i zadržavaju nove informacije u odnosu na djecu koja su tjelesno neaktivna. Tjelesna aktivnost jača imunitet te dolazi do lakšeg i bržeg izbacivanja toksina iz tijela.

Tijekom školovanja učenici stječu navike tjelesnog vježbanja koje je potrebno upotpunjavati aktivnostima u slobodno vrijeme. Potrebno je birati aktivnosti koje zadovoljavaju interese i potrebe svake individue posebno. Osim dobrobiti za tjelesno zdravlje, tjelesnom aktivnošću djeca doživljavaju rast osobnog samopouzdanja, te spoznaju svijet oko sebe. 

U svim etapama školske dobi je organizirano tjelesno vježbanje, sportske i plesne aktivnosti. Osim navedenih planiranih vježbi, veliku važnost imaju i aktivnosti koje se provode u sklopu obitelji i zajednice.

Kojom aktivnošću će se neko dijete baviti ovisi o nekoliko čimbenika. Postoji mnogo sportova i aktivnosti, ali dijete mora odabrati ono što mu odgovara i što mu ne predstavlja opterećenje. Potrebno je razmisliti o troškovima koji se razlikuju ovisno o sportu te koliko vremena se može odvojiti za odabrani sport ili neku aktivnost. Na kraju ništa manje važno je i postojanje eventualnih zdravstvenih problema koji mogu utjecati na to kako i koliko dijete može vježbati.

Ukoliko ne postoji mogućnost ili želja za treniranjem nekog sporta, bilo bi poželjno  svakodnevno naći vremena (barem 15 minuta) za neku drugu fizičku aktivnost pa makar to bila lagana šetnja na svježem zraku.