Pametni telefoni, tableti, računala te brojne aplikacije i društvene mreže, koje idu zajedno s njima, obilježja su današnjeg modernog doba u kojem živimo. Djeca se danas rađaju i odrastaju uz prisustvo moderne tehnologije, a u kojoj mjeri će se njome služiti ovisi prvenstveno o roditeljima. Na roditeljima je da djecu nauče kako na odgovoran i zdrav način koristiti tehnologiju. Iako se to na prvu čini vrlo jednostavno, svjesni smo da u praksi i nije baš tako.

Unatrag nekoliko godina provedena su istraživanja o izloženosti djece različitim tehnologijama i sami rezultati su zabrinjavajući. Naime, više od 79% djece do druge godine života bilo je izloženo ekranima što je suprotno preporukama Američkog pedijatrijskog društva. Vrijeme koje djeca provedu sa svojim roditeljima se svelo na svega 4-5 sati dnevno a boravak predškolske djece pred ekranima na 2 – 3 sata dnevno.

S obzirom da je razvoj dječjeg mozga najintenzivniji u prve tri godine života (do pete godine života mozak se razvije 90%, dok se ostatak razvija do 25.godine), dugotrajno izlaganje ekranima ometa njegov socio-emocionalni razvoj i utječe na cjelokupni razvoj djeteta. Pravilna stimulacija u ranom životnom razdoblju je presudna za pravilan razvoj svakog djeteta jer dječji mozak prima informacije i razvija se putem podražaja koje dobiva iz okoline – u doticaju s podražajima, u mozgu se grade veze između živčanih stanica koje pomažu boljoj komunikaciji različitih dijelova mozga, lakšem učenju i usvajanju novih informacija. Da bi dobilo kvalitetne podražaje i da bi moglo učiti i napredovati, nije dovoljno dobiti informacije samo putem vida i sluha već je nužno da dijete uključi i ruke (dodir), da premješta igračke, da lupka rukama, da osjeti teksturu i sl.

Gledanje u ekrane za malu djecu predstavlja samo niz šarenih slika koje oni ne mogu povezati u cjelinu i čije sadržaje ne povezuju sa stvarnim životom. Sve to šarenilo boja i brzina izmjene slika i zvukova održava njihovu pažnju na taj ekran, pritom djeca nisu svjesna svoje okoline i ne postoji dvosmjerna komunikacija (prisutna je jednosmjerna komunikacija, ekran- dijete).

Ukoliko su djeca izložena takvoj brzoj izmjeni sadržaja, njihov mozak se navikne na to i djeca kasnije teško usmjeravaju pozornost na slikovnice i igračke jer im se čine spore i dosadne te brzo gube koncentraciju.

Kako smo već naveli, tijekom gledanja ekrana dolazi do jednosmjerne komunikacije pri čemu dijete ne može razviti vlastiti sustav komunikacije. U interakciji i komunikaciji s roditeljima i vršnjacima dijete uspostavlja kontakt očima, upija izraze lica, uči iskazivanje emocija, razvija empatiju…razvija govor i obogaćuje rječnik.

Osim na pažnju i druge spomenute sposobnosti, ekran djeluje i na ritam spavanja i budnosti. Tijekom spavanja, mozak proizvodi hormon melatonin koji pomaže regulirati cirkadijalni ritam i spavanje. „Plava svjetlost“ koju isijava ekran tijekom dana, a naročito prije spavanja, utječe na kvalitetu sna, povećava dnevni umor, uzrokuje neispavanost te utječe na sniženje raspoloženja.

Nažalost, svjedoci smo da sve više djece pokazuje znakove ovisnosti o ekranima – nerijetko se događa da djeca viču, plaču pa čak i fizički napadaju odraslu osobu ukoliko im se oduzmu mobiteli ili tableti. Naravno, dijete nije u jednom danu postalo ovisno pa tako ne može ni u jednom danu smanjiti interes za ekranima.

U tom procesu odvikavanja postoji nekoliko savjeta.

Kao prvo, djetetu ne smijete odjednom potpuno zabraniti korištenje ekrana (pod pojmom ekran mislimo na mobitele, tablete, računala i TV). Potrebno je djetetu objasniti zašto smo se odlučili na to i dati mu do znanja da će smjeti koristiti ekran, ali u manjoj mjeri i prema dogovoru. Zajedno donesite neka pravila.

Samu zabranu pokušajte uvesti kad je vani lijepo vrijeme jer ćete ga na taj način potaknuti da izađe i da se igra vani. Odvedite dijete u šetnju ili park, neka se lopta, vozi bicikl… Kad je ružno vrijeme, svi provodimo više vremena u kući pa time i češće posežemo za ekranima.

Pomozite djeci da se priviknu na novonastalu situaciju. Ukoliko sami ne znaju, pomozite im pronaći neku aktivnost i zanimaciju. Za početak, možete im se i vi priključiti u tim aktivnostima – društvene igre, zajedno pripremajte nešto za jelo, obavljajte kućanske poslove, čitajte, crtajte, slažite puzzle, kocke…

Zašto djeca toliko žele mobitele i tablete? Vide svoje roditelje! Ne možemo očekivati od djece da budu nezainteresirani za ekrane ako i mi sami stalno koristimo pametne telefone. Budite solidarni, budite primjer, pokušajte i vi manje koristiti mobitele te ih stavite negdje gdje ih djeca neće stalno gledati.

I najvažnije, budite uporni. Cijeli proces odvikavanja je naporan i bit će teško na početku, ali sjetite se zbog čega ste prvotno krenuli u taj proces. Vidjeti svoje dijete sretno i zdravo je ono što bi svakom roditelju trebao biti prioritet.