2023-07-17 14:41:28

Poticanje samostalne i fokusirane igre kod djece

U današnje vrijeme kada je tempo života ubrzan, kada nam se ponekad čini da 24 sata nisu dovoljna za izvršiti sve obaveze, jedan od „problema“ s kojim se susreće većina roditelja je na koji način potaknuti svoje dijete da se samostalno igra. U obiteljima gdje malo dijete nema starijeg brata ili sestru, ono je okrenuto roditelju i traži stalnu pažnju i uključenost roditelja u njegove aktivnosti. Naravno da je igra s djetetom lijepa i korisna međutim zbog brojnih obaveza roditelja, treba poticati samostalnu igru djeteta. Naučiti dijete da se samostalno igra traži vrijeme i strpljenje te pritom moramo imati na umu djetetovu dob, njegovu razvojnu fazu i temperament. Kako će dijete rasti i njegova sposobnost da se samostalno igra se povećava.

Beba od šest mjeseci se može samostalno igrati 5 minuta dok dijete od 12 mjeseci 15 minuta (u svojoj ogradici) ali naravno pod nadzorom roditelja koji uvijek mogu uskočiti ukoliko zatreba. Sa osamnaest mjeseci samostalna igra traje oko 20 minuta a kod djeteta u dobi dvije godine traje oko 30 minuta.

Samostalnom igrom dijete će razvijati svoje sposobnosti, kvalitetnije provoditi svoje dane te će se smanjiti vrijeme provedeno ispred ekrana što će dobro doći u hladnijim danima kada više vremena provodimo u zatvorenom prostoru. S druge strane, roditelji će dobiti predah bilo za svoj odmor ili druge obaveze.

Slijedi par kratkih savjeta na koji način možemo poticati samostalnu igru.

Važno je početi odmah – ako je dojenče nečim okupirano i samo se zabavlja, nemojte ga prekidati. Nakon buđenja, bebe vole samo ležati i igrati se ručicama ili guguću. Pričvrstite neku zvučnu igračku za krevetić i pustite dojenče neka se samo zabavlja. Malo starije bebe stavljajte na tvrde podloge te ih okružite s nekoliko igračaka nadohvat ruke. Izbjegavajte im dodavati igračke osim u slučaju kada ih ne mogu dosegnuti. Kad malo porastu uključite ih u svakodnevne životne aktivnosti.

Budite dosljedni – u danu za sve postoji vrijeme i neka dijete bude uključeno u aktivnosti. Kada dođe vrijeme za igru, nemojte se potpuno isključiti ali im dajte do znanja da je to sad njihovo vrijeme za igru. Neće uvijek biti lako, ali ne odustajte.

Budite opušteni – dozvolite djetetu da samo odabere igračke i upotrijebi maštu u toj igri. Koliko god da neka odrasla osoba može biti zaigrana i zabavna, ne zna se igrati kao dijete. Ukoliko vidite da se dijete zaigralo, minimalno intervenirajte bez ometanja.

Igra s djecom različitih uzrasta – pogrešno je misliti da se dijete nužno mora igrati sa svojim vršnjacima. U igri s djecom različitog uzrasta razvijaju se nove vještine, razvija se samopouzdanje, dijete dolazi u izazovne situacije taman dovoljno teške da ih uspije riješiti. Razvija se saznanje o značenju poštenja, istinoljubivosti i hrabrosti.

Uklonite ekrane i ostale distraktore – tijekom dječje igre, ugasite ekrane ili barem stišajte zvukove kako se djeci ne bi ometala fokusiranost na igru ili potpuno prekinula zainteresiranost za igru.

Smanjite broj igračaka – u današnje vrijeme igračke su puno dostupnije i često se dogodi u obiteljima da je dijete prenatrpano svim tim igračkama koje dobije. Ne možemo utjecati na igračke koje dijete dobije na poklon ali zato mi kao roditelji možemo smišljeno kupovati igračke. Također bi bilo dobro da se dio igračaka pospremi na neko vrijeme kako bi dijete zaboravilo da ih ima i da se može kvalitetnije igrati onima koje su mu dostupne. Nakon nekog vremena zarotirajte igračke, tako da djetetu ponudite one pospremljene igračke a one, do tad aktualne,  „sakrijete“.

Vrste igračaka – prilikom kupovanja igračaka birajte one otvorenog tipa poput kocki, plastelina, kinetičkog pijeska, različitih figurica životinja i ljudi, instrumenata, slikovnica. Upravo će te igračke potaknuti djetetovu maštu te kasnije razvijati simboličku igru.


Osnovna škola "Ljudevit Gaj" Mihovljan