Djeca su ta koja trebaju napisati domaću zadaću a roditelji provjeriti točnost riješenih zadataka te ukazati djetetu na eventualne pogreške koje je potrebno ispraviti. Kod djece s teškoćama također treba poticati što veću samostalnost u pisanju zadaće ali u ovom slučaju roditelji su više angažirani zbog usmjeravanja djeteta i dodatnih objašnjenja što se od njih traži u pojedinom zadatku. Domaća zadaća je sastavni i potrebni dio školovanja kojem učenici trebaju pristupiti jednako odgovorno kao i učenju. Kad govorimo o učenju također postoje bitne smjernice da bi ono postalo uspješno.

U dobi od 4 godine, djeca su poput malih spužvica koje upijaju toliko informacija te pokazuju interes za novim stvarima. Nažalost, kod nekih taj interes splasne polaskom u školu. Ocjene su postale cilj kojim dijete želi zadovoljiti očekivanja svojih roditelja a ne motivacija ka usvajanju novih znanja i vještina radi vlastitog razvoja. I tu se tada javlja naučena lijenost pri učenju. Roditelji trebaju pristupiti odgovorno, u skladu s djetetovim godinama, na način da prepuste odgovornost za školom djetetu ali opet da ne zanemaruju svoje odgovornosti kao roditelja. Kako bi sam proces učenja bio što učinkovitiji potrebno je voditi računa o nekim stvarima. Dijete treba imati svoj radni kutak, mjesto gdje će bez dodatnih sadržaja/smetnji moći izvršavati svoje zadatke i učiti. Radni prostor bi trebao biti uredan bez nepotrebnih predmeta koji bi odvraćali pozornost ili izazivali nervozu. Ukoliko dijete ima televizor ili računalo u svojoj sobi, za vrijeme učenja trebaju biti isključeni a mobilni telefon odmaknut. Ovdje je od velike važnosti uloga roditelja da navedeno drži pod kontrolom.

Mnoga djeca ne znaju sama napraviti raspored svojih obaveza vezanih za školu stoga bi roditelji trebali, u suradnji s djetetom, izraditi raspored aktivnosti koji će djetetu biti na vidljivom mjestu kako bi se moglo orijentirati. Tijekom učenja potrebno je raditi kraće pauze koje će djetetu poslužiti da se razbudi i razbistri misli. Pauze treba iskoristiti za odlazak na toalet, konzumaciju pića ili hrane (izbjegavati gazirana pića i pića koja sadrže kofein, izbjegavati grickalice i slatke čokolade – naglasak staviti na vodu i napitke sa što manje šećera, čokoladu s visokim udjelom kakaa, sendvič s integralnim kruhom), kratko razgibavanje ili boravak na zraku. Ukoliko je dijete vizualni tip, učenje se može olakšati korištenjem flomastera u različitim bojama kako bi se istaknulo bitno, korištenjem post it papirića na kojima će se istaknuti važne činjenice ili upotreba umnih mapa. Svako dijete treba pronaći vlastiti model uspješnog učenja bilo samo ili uz pomoć roditelja. Ne postoji određeno koliko sati dnevno dijete treba iskoristiti na učenje jer to ovisi o složenosti školskog gradiva, o sposobnostima djeteta, zdravstvenom stanju djeteta, njegovoj motiviranosti ali i uključenosti roditelja u školovanje svoje djece.

Djeca koja vole učiti obično dolaze iz obitelji u kojima se znanje cijeni te odrastaju u intelektualno stimulirajućoj okolini. Učenje napamet čini sam proces učenja dosadnim, teškim i besmislenim stoga potičite svoje dijete na učenje s razumijevanjem. Pomozite im da nađu korist u onom što uče i da nauče istaknuti važno u moru informacija. Škola nije sve u životu ali je od velike važnosti u procesu odrastanja i razvijanja pojedinca. Polaskom djeteta u školu, roditelji ne smiju sebi dozvoliti da se isključe iz školovanja svog djeteta i sve prepuste školi i samom djetetu. Budite uključeni u njegovo školovanje i pružite mu pravi primjer.