Različiti učenici, različiti pristupi, jednaki ciljevi

Roditelji su prirodno prvi i najvažniji učitelji djeteta stoga bi trebali biti aktivni u njegovom školovanju, međutim mnogi nisu sigurni u to kako se uključiti, kada i u kojoj mjeri.

U odgojno – obrazovnom procesu odgojno – obrazovna podrška  i suradnja su od neizmjerne važnosti. Iako roditelji najbolje poznaju svoje dijete, učitelji su ti koji veliki dio vremena provode s djecom i uočavaju potencijalna odstupanja koja su vidljivija polaskom djece u školu.

Neka odstupanja u razvoju djeteta uočena su već u predškolskom razdoblju, dok postoje i  poteškoće u djeteta koja se uoče tijekom osnovnoškolskoga odgoja i obrazovanja koje se odražavaju na proces učenja, savladavanje sadržaja i praćenje školskih zahtjeva.

Stoga je potrebno educirati roditelje i informirati ih o djetetu kao i potrebnoj odgojno – obrazovnoj podršci kako bi što prije djelovali i pomogli djetetu na pravilan način. Iako se često dogodi da je roditeljima teško prihvatiti da kod njihovog djeteta postoji određena teškoća, od neizmjerne je važnosti da se te teškoće što prije uoče. Bez zajedničkog rada roditelja i škole te iskrene komunikacije, postoji opasnost od izostanka djetetovog napretka.

Nakon postupka praćenja, procjene i utvrđivanja vrste teškoće, timskim pristupom slijedi pružanje primjerene podrške na koje dijete ima pravo.

Roditelji i učitelji imaju jednaki cilj, a to je da se na vrijeme prepoznaju učenikove potrebe i spriječi školski neuspjeh.

Edukacijski rehabilitator kontinuirano surađuje sa školskim pedagogom, učiteljima i roditeljima učenika s teškoćama tijekom cjelokupnog školovanja. Suradnja se bazira na savjetovanju i edukaciji u odabiru najboljih metoda i postupaka u nastavi s učenicima te savjetima u organizaciji radnog i slobodnog vremena djeteta, kako u školi tako i izvan nje.